TFL Vsebine / Pravna mnenja

PREVOD:
Pogodba, s katero si odvetnik v nasprotju z odvetniško tarifo
izgovori za opravljeno pravno pomoč nagrado, ki je v nesorazmerju z
vrednostjo opravljenega dela, pri tem pa (med drugim) izkoristi
neizkušenost in lahkomiselnost stranke, je nična.
ORIGINAL:
Ugovor kojim advokat za sebe ugovara odredjeni dio iznosa koji je
dosudjen stranci bilo u procentu ili u iznosu večem od onog koji bi
mu inaće pripao prema advokatskoj tarifi (pactum quota litis)
protivan je zakonu i prema tome ništav sa svim pravnim poslijedicama
koje za ugovarajuče stranke iz takve ništavosti proizlaze.
Ugovor kojim advokat protivno odredbama advokatske tarife,
iskorištavajući (pored ostalog) neiskustvo i lakoumnost stranke, za
pruženu pravnu pomoć ugovara nagradu koja nije u srazmjeri vrednosti
pružene pravne pomoči i na taj način ostvari nesrazmernu imovinsku
korist, po svojoj pravnoj prirodi je ugovor koji ne samo da je
protivan zakonu več isto tako i dobrim običajima i kao takav ništav
(čl. 18. st. 1. općeg zakona o advokaturi i drugoj pravnoj pomoči).
Zaključenjem takvog ugovora advokat ujedno izvršuje i krivično djelo
ugovaranja nesrazmerne imovinske koristi iz čl. 263. st. 3. KZ.
Pojam nedovoljnog iskustva u smislu čl. 263. st. 3. KZ ne obuhvata
samo nedovoljno stečeno opće iskustvo već isto tako i nedovoljno
stečeno iskustvo u odnosu na posebna područja ljudske djelatnosti.
Takvo nedovoljno iskustvo adekvatno je neznanju društvenih pravila
koja važe medju ljudima i u odnosu područja ljudske djelatnosti.
Sticanje nesrazmjerne imovinske koristi predstavlja jedan od bitnih
elemenata krivičnog djela iz čl. 263. st. 3. KZ, pa se stoga ta
okolnost u procesu odmjeravanja kazne ne može uzeti i kao posebna
otegnuta okolnost.