TFL Vsebine / Pravna mnenja

PREVOD:
Pravica do pritožbe zoper drugostopenjsko sodbo, izdano na podlagi
opravljene obravnave, po 2. tč. 1. odst. 391. čl. ZKP ne izhaja iz
same okoliščine, da je bila taka drugostopenjska obravnava
opravljena, temveč samo iz tega, da je drugostopenjsko sodišče na
podlagi tako opravljene obravnave dejansko stanje ugotovilo drugače
kakor prvostopenjsko sodišče in na tako (drugače) ugotovljeno
dejansko stanje oprlo svojo sodbo.
ORIGINAL:
Pravo na podnošenje žalbe protiv drugostepene presude donesene na
temelju održane rasprave prema čl. 391. st. 1. tč. 2. ZKP ne
proizlazi iz same činjenice da je takva drugostepena rasprava
održana, već jedino i samo onda ako je drugostepeni sud na temelju
tako održane rasprave utvrdio činjenično stanje drugačije nego
prvostepeni sud i na takvo utvrdjenom (drugačije) činjeničnom stanju
utemeljio svoju presudu.
Budući da se cjelokupna aktivnost drugostepenog suda na raspravi
svodila i svela zapravo samo na provjeru pravilnosti utvrdjenog
činjeničnog stanja od strane prvostepenog suda, s tim da tako
utvrdjeno činjenično stanje ni u čemu nije izmijenjeno, naročito nije
drugačije utvrdjeno, kao i da na tako drugačije utvrdjeno činjeničnom
stanju nije utemeljena presuda suda drugog stupnja, nije ostvarena
zakonska pretpostavka iz čl. 391. st. 1. tč. 2. ZKP za podnošenje
žalbe protiv drugostepene presude. Takve žalbe - unatoč pogrešnoj
uputi o pravu na žalbu - nisu dopuštene i zato na temelju čl. 383.
ZKP u vezi s čl. 391. st. 2. ZKP treba da budu odbačene.