TFL Vsebine / Pravna mnenja

PREVOD:
Če prvostopenjsko sodišče v sodbi, s katero spozna obdolženca za
krivega več kaznivih dejanj, nekaterih ravnanj iz obtožnice, ki so
vsebovana tudi v sodbenem izreku, pravno ne oceni kot določeno
kaznivo dejanje in zanj ne določi kazni, drugostopenjsko sodišče ob
reševanju pritožbe javnega tožilca, ki ni bila podana v tej smeri,
sodbe ne more spremeniti tako, da obdolženca spozna za krivega in mu
določiti kazni za to dejanje, niti prvostopenjsko sodišče v primeru
razveljavitve sodbe v ponovljenem postopku ne more obdolženca
spoznati za krivega in mu določiti kazni za to kaznivo dejanje, ker
bi bilo s tem prekršeno načelo prepovedi reformatio in peius iz 378.
čl. ZKP.
ORIGINAL:
Ako prvostepeni sud u presudi kojom okrivljenog oglašava krivim zbog
više krivičnih djela propusti da neke radnje iz optužnice koje su
sadržane i u izreci presude pravno ocijeni kao odgovarajuće krivično
djelo i ne utvrdi kaznu za to djelo, drugostepeni sud ne može po
žalbi javnog tužioca, koja nije izjavljena u tom pravcu, presudu
preinačiti u smislu da okrivljenog oglasi krivim i utvrdi mu kaznu za
to djelo, niti prvostepeni sud u slučaju ukidanja presude, može u
ponovnom postupku okrivljenog oglasiti krivim i utvrditi mu kaznu za
to krivično djelo, jer bi time bilo povrijedjeno pravilo o zabrani
reformatio in peius iz čl. 378. ZKP.