Zakon o ratifikaciji Pogodbe med Republiko Slovenijo in Republiko Hrvaško o medsebojnem izvrševanju sodnih odločb v kazenskih zadevah

Republika Slovenija i Republika Hrvatska u želji unapređenja daljnje suradnje u području kaznenog prava cijeneći načela pravičnosti i socijalne rehabilitacije osuđenih osoba, smatrajući da se ovi ciljevi u najvećoj mjeri mogu postići izvršenjem kaznenih sankcija u domicilnoj državi osuđene osobe, dogovorile su se da sklope ovaj Ugovor.

(1) Države ugovornice obvezuju se da će na zamolbu, u skladu s uvjetima utvrđenim ovim Ugovorom, međusobno izvršavati sudske odluke u kaznenim stvarima koje je donio sud jedne države ugovornice protiv državljanina druge države ugovornice ili protiv osobe koja na njezinom teritoriju ima stalno prebivalište i to:

1. preuzimati nadzor nad osobama prema kojima je pravomoćno izrečena uvjetna kaznena sankcija za vrijeme provjeravanja,

2. preuzimati izvršenje kazni zatvora i drugih mjera koje predstavljaju lišenje slobode.

(2) Državljaninom države ugovornice smatra se osoba koja prema zakonima te države ima njezino državljanstvo.

(1) Nadzor ili izvršenje prema odredbama ovog Ugovora, preuzet će se ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

1. ako je osuđena osoba državljanin države izvršenja ili tamo ima stalno prebivalište,

2. ako je sudska odluka pravomoćna,

3. ako se osuđena osoba s tim suglasi,

4. ako je djelo, na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka, kazneno djelo prema pravu obiju država,

5. ako država presuđenja i država izvršenja pristaju na prijenos izvršenja ili nadzora,

6. ako osuđena osoba u vrijeme podnošenja zamolbe ima još najmanje izdržati šest mjeseci od izrečene kazne ili mjere što uključuje i uvjetnu sankciju.

(2) U posebnim slučajevima ugovorne strane mogu pristati na prijenos izvršenja i u slučaju kad osuđena osoba mora još izdržati manji period izrečene kazne ili mjere od perioda navedenog u točki 6. stavka 1. ovog članka.

(3) Ako osuđena osoba ne može dati pravovaljan pristanak na prijenos izvršenja ili nadzora, pristanak zakonskog zastupnika treba pribaviti prema pravu one države na čijem teritoriju boravi osuđena osoba.

(1) Izvršenje ili nadzor neće se preuzeti:

1. ako bi izvršenje ili nadzor bili protivni temeljnim načelima pravnog sustava države izvršenja;

2. ako država izvršenja smatra, da je djelo na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka političke, vojne ili fiskalne prirode,

3. ako bi izvršenje ili nadzor bili protivni drugim obvezama koje je na međunarodnoj razini prihvatila država izvršenja,

4. ako se u državi izvršenja već vodi kazneni postupak povodom odnosnog djela ili ga ona namjerava pokrenuti,

5. ako država izvršenja nije u mogućnosti izvršiti sankciju zbog zastare izvršenja,

6. ako se osuđena osoba s obzirom na starost u vrijeme izvršenja djela ne može procesuirati u državi izvršenja,

7. ako je osuđena osoba u zamoljenoj državi već pravomoćno osuđena za isto djelo ili je oslobođena,

8. ako je sudska odluka donesena u odsutnosti osuđene osobe,

9. ako je sudsku odluku donio izvanredni sud,

10. ako osuđena osoba uživa azil u državi izricanja presude.

(2) Zamoljena država treba, bez odgađanja izvijestiti državu moliteljicu o tome što je poduzela povodom zamolbe.

(3) U slučaju odbijanja zamolbe za preuzimanje izvršenja ili nadzora, u cjelini ili djelomično, zamoljena država dužna je obrazložiti razlog ili razloge za odbijanje.

(1) Pomilovanje ili amnestiju mogu dati i država presuđenja i država izvršenja.

(2) Ako takve mjere poduzima država presuđenja o tome je dužna bez-odgađanja izvijestiti državu izvršenja.

Mjesto, vrijeme i način predaje i preuzimanja osuđene osobe utvrđuje se dogovorom između nadležnih tijela država ugovornica.

Vlastiti državljani ne predaju se u svrhu izvršenja ili nadzora.

(1) Države ugovornice će na zamolbu, pod uvjetima utvrđenim ovim Ugovorom, međusobno nadzirati osobe kojima je sud u jednoj državi ugovornici pravomoćno izrekao uvjetnu kaznenu sankciju za vrijeme provjeravanja.

(2) Nadzor se provodi u onoj državi ugovornici čiji je osuđeni državljanin ili u kojoj ima stalno prebivalište.

(1) Nadzor se provodi isključivo u skladu s pravom države koja nadzire.

(2) Mjere nadzora izrečene u državi koja nadzire ne smiju ni u kom slučaju biti strože, prema svojoj prirodi ili trajanju, od mjera izrečenih u državi presuđenja.

(3) Pri izricanju mjera potrebnih za nadzor, u državi koja nadzire, treba u što većoj mjeri uvažavati mjere izrečene u državi presuđenja.

Za opoziv uvjetne kaznene sankcije isključivo je nadležna država presuđenja.

(1) Na temelju zamolbe, kojoj treba priložiti dokumente navedene u članku 23. ovog Ugovora, zamoljena država dužna je bez odgađanja izvijestiti državu moliteljicu da li će udovoljiti zamolbi. (2) Država koja nadzire treba izvijestiti državu presuđenja o uvjetima i mjerama nadzora, o svim okolnostima koje bi mogle dovesti do opoziva uvjetne kaznene sankcije, kao i o proteku vremena nadzora.

(1) Država presuđenja dužna je bez odgađanja izvijestiti državu koja nadzire o pomilovanju, amnestiji ili opozivu uvjetne kaznene sankcije.

(2) Ako država presuđenja opozove uvjetnu kaznenu sankciju ona, putem zamolbe upućene državi koja je nadzirala, može zatražiti preuzimanje izvršenja kazne.

(1) Ako je nadzor preuzet, daljnje izvršenje u državi presuđenja privremeno se obustavlja.

(2) Pravo države presuđenja na izvršenje konačno prestaje ako u toku preuzetog nadzora nije nastala ni jedna od okolnosti koja prema pravu države presuđenja izaziva opoziv uvjetne kaznene sankcije.

(1) Ako je osoba koja je državljanin jedne od država ugovornica ili osoba koja na njezinom teritoriju ima stalno prebivalište, pravomoćno osuđena za kazneno djelo u drugoj državi ugovornici na kaznu zatvora ili joj je izrečena sigurnosna mjera, svaka država ugovornica može zahtijevati da se izvršenje kazne zatvora ili sigurnosne mjere provede u onoj državi ugovornici čiji je osuđeni državljanin ili u kojoj ima stalno prebivalište.

(2) Ovaj Ugovor ne isključuje pravo osuđene osobe, njezinog zakonskog zastupnika, supružnika, srodnika u pravoj liniji, brata ili sestre na podnošenje zamolbe za prijenos izvršenja sudu koji je donio odluku, ili nadležnom tijelu kako države izricanja presude tako i države čiji je osuđeni državljanin ili u kojoj ima stalno prebivalište.

(3) Nadležno tijelo države presuđenja poučit će osuđenog, što je moguće prije, o mogućnosti izdržavanja kazne ili sigurnosne mjere u državi čiji je državljanin ili na čijem teritoriju ima stalno prebivalište.

(1) Ako se preuzme izvršenje, sudovi države izvršenja, uzimajući u obzir kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru izrečenu u državi presuđenja, određuju kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru koju treba izvršiti prema svojem pravu.

(2) Izvršenjem u drugoj državi ugovornici osuđena osoba ne smije ni u kojem slučaju biti dovedena u teži položaj nego što bi ga imala u državi presuđenja.

(3) Vrijeme provedeno u zatvoru u državi presuđenja uračunat će se potpuno u kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru koju treba izdržavati u državi izvršenja.

Izvršenje se provodi isključivo prema pravu države izvršenja.

(1) Država izvršenja vezana je za utvrđene činjenice na kojima se temelji sudska odluka.

(2) Za ukidanje ili izmjenu sudske odluke na kojoj se temelji zamolba za preuzimanje izvršenja isključivo je nadležna država presuđenja o čemu je dužna odmah izvijestiti državu izvršenja.

(1) Ako se presuda temelji na više djela, izvršenje se može zahtijevati samo za dio kazne koji otpada na pojedina od tih djela.

(2) Država presuđenja utvrđuje dio kazne za koji se preuzima izvršenje.

(3) Ako država presuđenja u prikladnom roku ne postupi sukladno stavku 2. ovog članka, država izvršenja će odlučiti prema svom pravu i odrediti dio kazne koji treba izvršiti.

(1) Preuzimanjem izvršenja privremeno prestaje daljnje izvršenje u državi presuđenja. Ako se osuđena osoba nalazi u zatvoru u državi presuđenja, zatvor može trajati dok se ona ne preda državi izvršenja.

(2) Pravo države presuđenja na izvršenje konačno prestaje kada je osuđena osoba potpuno izdržala kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru u državi izvršenja ili joj je ona konačno oproštena.

(3) Država presuđenja ponovno stiče pravo na izvršenje ako osuđena osoba izbjegne izvršenje u državi izvršenja. Država izvršenja o postojanju tih okolnosti dužna je izvijestiti državu presuđenja.

(1) Osuđena osoba ne može biti, bez suglasnosti države presuđenja, kazneno progonjena, suđena, podvrgnuta nekom drugom ograničavanju slobode ili izručena trećoj državi, zbog nekog drugog kaznenog djela učinjenog prije prijenosa izvršenja, a ne onog zbog kojeg je prijenos izvršenja odobren.

(2) Suglasnost države presuđenja iz stavka 1. ovog članka nije potrebna:

1. ako osuđena osoba ne napusti teritorij države izvršenja u roku od 45 dana od dana otpusta sa izdržavanja. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme za koje osuđena osoba, neovisno od svoje volje, nije mogla napustiti teritorij države izvršenja,

2. ako je osuđena osoba napustila teritorij države izvršenja, kojoj je u tom cilju predana, pa se ponovno dragovoljno vratila na njezin teritorij.

(1) Pismena korespondencija prema ovom Ugovoru obavljat će se između Ministarstva za pravosuđe Republike Slovenije, s jedne strane, i Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, s druge strane. Diplomatski put ovim nije isključen.

(2) U hitnim slučajevima zamolbe i priopćenja, prema ovom Ugovoru mogu se dostavljati preko međunarodne organizacije kaznene policije – INTERPOL-a.

(1) Zamolbe i potrebna dokumentacija koji se podnose prema odredbama ovog Ugovora, sastavljaju se u pismenoj formi na jeziku države moliteljice. Prijevodi na jezik zamoljene države ne prilažu se.

(2) Legalizacija dokumenata iz stavka 1. ovog članka nije potrebna.

Prema ovom Ugovoru »jezik države moliteljice« podrazumijeva:

1. za teritorij Republike Slovenije – slovenski jezik,

2. za teritorij Republike Hrvatske – hrvatski jezik.

(1) Ako država presuđenja podnosi zamolbu, prema ovom Ugovoru, zamolbi treba priložiti:

1. primjerak ili ovjereni prijepis sudske odluke s potvrdom pravomoćnosti i prema potrebi, o izvrsnosti,

2. prijepis primijenjenih zakonskih odredbi,

3. podatke o osuđenoj osobi, o njezinom državljanstvu, o njezinom mjestu stalnog prebivališta,

4. prema potrebi potvrdu o vremenu provedenom na izdržavanju kazne koje treba uračunati,

5. zapisnik o izjavi osuđene osobe iz koje se vidi njezina suglasnost za prijenos izvršenja ili nadzora,

6. ostale dokumente koji mogu biti od značaja za ocjenu zamolbe.

(2) Ako država izvršenja podnosi zamolbu, prema ovom Ugovoru, zamolbi treba priložiti:

1. prijepis zakonskih odredbi koje treba primijeniti,

2. podatke o osuđenoj osobi, o njezinom državljanstvu, stalnom prebivalištu,

3. ostale dokumente koji mogu biti od značaja za ocjenu zamolbe,

4. ako se osuđeni već nalazi u državi izvršenja, treba priložiti i zapisnik iz kojeg se vidi njegova suglasnost za prijenos izvršenja.

(3) U slučaju zamolbe iz stavka 2. ovog članka država presuđenja dostavlja istovremeno sa odobrenjem zamolbe primjerak ili prijepis sudske odluke na kojoj se nalazi potvrda pravomoćnosti, a po potrebi i izvršnosti, prijepis primijenjenih zakonskih odredbi i po potrebi potvrdu o vremenu provedenom na izdržavanju kazne koje treba uračunati.

(1) Ako zamoljena država smatra da podaci i dokumentacija koji su joj dostavljeni nisu dovoljni, zatražit će dopunu u primjerenom roku koji se na obrazloženu zamolbu može produžiti.

(2) U nedostatku dopune o zamolbi za prijenos izvršenja odlučivat će se na temelju postojećih podataka i dokumentacije.

(1) Troškove nastale u svezi sa predajom osuđene osobe radi izvršenja kaznene sankcije, snosi država izvršenja, osim troškova nastalih na teritoriji države presuđenja o čemu će se dogovoriti tijela nadležna za predaju i preuzimanje osuđene osobe.

(2) Država koja moli predaju osuđene osobe zračnim putem snosit će troškove koji su nastali tom predajom.

Država izvršenja izvijestit će državu presuđenja o izvršenju kaznene sankcije i to:

1. kad se kaznena sankcija izvrši,

2. kad osuđena osoba izbjegne izvršenje,

3. kad država presuđenja zatraži posebno izvješće.

Ovaj Ugovor će se primjenjivati i na sudske odluke donesene prije njegovog stupanja na pravnu snagu.

(1) Prema ovom Ugovoru pod pojmom mjera koje imaju učinak lišenja slobode podrazumijeva se:

1. za teritorij Republike Slovenije, sigurnosne i odgojne mjere propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Slovenije koje predstavljaju lišenje slobode,

2. za teritorij Republike Hrvatske sigurnosne i odgojne mjere propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske koje predstavljaju lišenje slobode.

(2) Ako je trajanje izvršenja ovih mjera neodređeno, pri ocjeni da li to trajanje iznosi najmanje šest mjeseci (čl. 2. st. 1. toč. 6.) uzet će se kao kriterij krajnji rok u kome se izrečena mjera mora ukinuti prema pravu države presuđenja.

(3) Prema ovom Ugovoru pod pojmom uvjetna kaznena sankcija podrazumijeva se:

1. za teritorij Republike Slovenije, uvjetna osuda i uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Slovenije,

2. za teritorij Republike Hrvatske uvjetna osuda i uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske.

(1) Ovaj Ugovor mora biti ratificiran.

(2) Ratifikacijske isprave bit će izmijenjene u Ljubljani.

(1) Ovaj Ugovor počinje važiti tridesetog dana po izmjeni ratifikacijskih isprava.

(2) Ovaj Ugovor sklopljen je na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može ga pismeno otkazati diplomatskim putem s otkaznim rokom od šest mjeseci.

(3) Ovaj Ugovor će se i nakon otkaza primjenjivati na izvršenje kaznenih sankcija prema osobama koje su predane na temelju odredbi ovog Ugovora.

Ugovor je sastavljen u dva izvorna primjerka, na slovenskom i hrvatskom jeziku, pri čemu su oba primjerka jednako vjerodostojna.

U Zagrebu, dana 7. veljače 1994.