REPUBLIKE SLOVENIJE
Janez Drnovšek l. r.
ZA VLADO
REPUBLIKE HRVAŠKE
Zlatko Mateša l. r.
Vlada Republike Slovenije i Vlada Republike Hrvatske (v daljnjem tekstu: “Ugovorne stranke”),
želeći ostvariti povoljne uvjete za bolju gospodarsku suradnju izmepu država, a posebno u želji za ulaganjem ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke, te
u cilju poticanja i uzajamne zaštite takvih ulaganja, zasnovanih na međunarodnim sporazumima koji bi pridonjeli promicanju poslovnih veza i gospodarskom razvoju obje države,
ugovorile su kako slijedi:
Članak 1.
DEFINICIJE
Za potrebe ovog Sporazuma:
1. Izraz “ulaganje” znači svaki oblik imovine uložene u skladu sa zakonodavstvom Ugovorne stranke, na čijem teritoriju je izvršeno ulaganje te poglavito uključuje, ali ne isključivo:
a) pokretnu i nepokretnu imovinu i druga stvarna prava kao što su hipoteke, prava zadržaja i založna prava;
b) udjele, dionice, zadužnice društva i svaki drugi oblik sudjelovanja u društvu;
c) potraživanja u novcu i svaki drugi oblik potraživanja po ugovoru koja imaju ekonomsku vrijednost i vezana su za ulaganje;
d) intelektualno vlasništvo uključujući autorska prava i srodna prava, patente, prava glede sorti biljaka, industrijski dizajn, topografije poluvodičkih integriranih krugova, poslovne tajne, uključujući know-how i povjerljive poslovne informacije, zaštitni znak proizvoda i usluga i trgovačka imena;
e) koncesije dodijeljene zakonom ili prema ugovoru za preuzimanje bilo koje gospodarske djelatnosti, uključujući koncesije o istraživanju, pripremi, vađenju i eksploataciji prirodnih izvora.
2. Izraz “ulagatelj” znači svaku fizičku ili pravnu osobu jedne Ugovorne stranke, koja provodi ulaganje na teritoriju druge Ugovorne stranke.
a) Izraz “fizička osoba” znači, u odnosu na obje Ugovorne stranke, svaku fizičku osobu koja ima državljanstvo jedne od Ugovornih stranaka.
b) Izraz “pravna osoba” u odnosu na obje Ugovorne stranke znači bilo koji subjekt koji je osnovan u skladu sa zakonodavstvom jedne od Ugovornih stranaka i ima stalno sjedište na teritoriju te Ugovorne stranke.
3. Izraz “prihod” znači novac koji dotječe i koji će dotjecati od ulaganja, a naročito dobitak, kamata, dohodak od gotovinskih ulaganja, dividenda, dohodak od licenci, povrat za pomoć i tehničke usluge i razne druge naknade.
4. Izraz “teritorij” znači područje Republike Slovenije i područje Republike Hrvatske, kao i ona područja mora koja se nastavljaju na vanjske granice njihovih teritorijalnih mora, uključujući morsko dno i podzemlje, nad kojima Ugovorne stranke u skladu s međunarodnim pravom vrše suverena prava i jurisdikciju, bez prejudiciranja budućeg određivanja granice na moru izmepu Ugovornih stranaka.
5. Bilo kakva promjena ulaganja priznata prema zakonima i propisima Ugovorne stranke na čijem se teritoriju ulaganje vrši, ne utječe na prirodu samog ulaganja.
Članak 2.
POTICANJE I ZAŠTITA ULAGANJA
1. Svaka Ugovorna stranka poticati će i stvarati povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke na svom teritoriju, te će ih dopuštati u skladu sa svojim zakonodavstvom.
2. Ulaganja ulagatelja svake Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke tijekom trajanja ulaganja uživati će pravedan i nepristran tretman i potpunu zaštitu i sigurnost. Niti jedna Ugovorna stranka neće donositi neopravdane ili diskriminacijske mjere kojima bi na bilo koji način štetila upravljanju, odražavanju, uživanji, korištenju ili raspolaganju ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke na svom teritoriju. Svaka Ugovorna stranka će poštivati svaku obvezu koju preuzme u odnosu na ulaganjima ulagatelja druge Ugovorne stranke.
Članak 3.
NACIONALNI TRETMAN I STATUS NAJPOVLAŠTENIJE NACIJE
1. Niti jedna Ugovorna stranka neće na svom teritoriju ulaganjima ili prihodima ulagatelja druge Ugovorne stranke odobriti tretman manje povoljan od onoga što ga odobrava svojim ulaganjima ili prihodima ulagatelja odnosno ulaganjima ili prihodima ulagatelja neke treće države.
2. Niti jedna Ugovorna stranka neće na svom teritoriju odobriti ulagateljima druge Ugovorne stranke u svezi s njihovim upravljanjem, odražavanjem, uživanjem, korištenjem ili raspolaganjem njihovih ulaganja tretman manje povoljan od tretmana kojeg odobrava svojim ulagateljima ili ulagateljima neke treće države.
3. Odredbe ovog članka koje se odnose na odobravanje tretmana koji neće biti manje povoljan od onoga koji je odobren ulagačima pojedine Ugovorne stranke ili neke treće države, neće se tumačiti na način koji obvezuje jednu Ugovornu stranku da ulagateljima druge Ugovorne stranke odobri povoljniji tretman, prednost ili privilegiju, koji proizlaze iz:
a) neke postojeće ili buduće carinske ili gospodarske unije, područja slobodne trgovine ili sporazuma o njoj ili odgovarajućeg međunarodnog sporazuma, kojeg je jedna od Ugovornih stranaka sada potpisnica ili će to biti u budućnosti;
b) sporazuma, sklopljenih radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.
Članak 4.
TRETMAN KOD NAKNADA ZA ŠTETE I GUBITKE
Ulagatelj jedne Ugovorne stranke, kad pretrpi štetu ili ima gubitke na svojim ulaganjima na teritoriju druge Ugovorne stranke radi nemira, rata ili drugih oblika oružanih sukoba, izvanrednih stanja i drugih sličnih događaja, kod ostvarivanja odštete ili drugih naknada neće se tretirati manje povoljno od njenih vlastitih ulagatelja ili ulagatelja trećih država.
Članak 5.
IZVLAŠTENJE
1. Ulaganja ulagatelja ne smiju biti predmetom bilo kakvih mjera koje bi mogle trajno ili privremeno ograničiti njihovo pravo vlasništva, posjeda, uživanja ili korištenja, osim u slučajevima kad je to posebno određeno zakonom i posebnim aktima nadležnih državnih tijela.
2. Ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke ne mogu se izvlastiti ili u svezi s njima poduzimati druge mjere koje bi imale učinak jednak izvlaštenju (u daljnjem tekstu “izvlaštenje”), osim ako se radi o nekoj mjeri od javnog interesa u svezi s unutarnjim potrebama te Ugovorne stranke, koja je provedena na nediskriminacijskoj osnovi i uz brzu, odgovarajuću i učinkovitu naknadu.
Takva će naknada biti jednaka stvarnoj vrijednosti izvlaštenog ulaganja neposredno prije trenutka kada je javnost upoznata s predstojećim izvlaštenjem, mora uključivati kamate po šestomjesečnoj LIBOR kamatnoj stopi računanoj od dana izvlaštenja do dana plaćanja, plaćanje se mora obaviti odmah, a nadnada će se moći stvarno unovčiti i slobodno prenositi.
3. Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka vrijede i za prihod od ulaganja te u slučaju djelomične ili potpune likvidacije.
Članak 6.
REPATRIJACIJA ULAGANJA I PRIHODA
1. Svaka će Ugovorna stranka u svezi s ulaganjima jamčiti ulagateljima druge Ugovorne stranke po podmirenju poreskih obveza neograničen prijenos njihovih ulaganja i prihoda te zarada državljana jedne Ugovorne stranke kojima je dozvoljen rad u okviru ulaganja na teritoriju druge Ugovorne stranke. Prijenosi će biti obavljeni bez odlaganja u konvertibilnoj valuti, odnosno u valuti u kojoj je ulaganje prvobitno uloženo. Ako se ulagatelj ne dogovori drugačije, prijenosi će biti obavljeni prema tečaju koji se primjenjuje na dan prijenosa u skladu s važećim deviznim propisima.
2. U skladu s odredbama Članka 3. ovog Sporazuma, Ugovorne stranke obvezuju se da će za prijenose navedene u stavku 1. ovog članka koristiti isti onaj tretman koji vrijedi za repatriaciju ulaganja i prihoda koja obavljaju ulagatelji trećih država.
Članak 7
SUBROGACIJA
1. Ako Ugovorna stranka ili od nje određena agencija izvrši plaćanje temeljem odštetnog zahtjeva, garancije ili ugovora o osiguranju u svezi s ulaganjem, druga Ugovorna stranka priznat će prvoj Ugovornoj stranci ili od nje određenoj agenciji prijenos svakog prava ili zahtjeva oštećenog ulagatelja, a prva Ugovorna stranka ili od nje određena agencija ovlaštena je ostvariti takva prava i provesti takve zahtjeve temeljem subrogacije, u istom obimu kao taj ulagatelj.
2. Prva Ugovorna stranka ili od nje određena agencija ima uvijek pravo na jednaki tretman u odnosu na prava ili zahtjeve ostvarene temeljem prijenosa.
Članak 8.
RJEŠAVANJE SPOROVA IZMEĐU ULAGATELJA I UGOVORNE STRANKE
1. Svaki spor između jedne Ugovorne stranke i ulagatelja druge Ugovorne stranke, u svezi s ulaganjem riješavat će se, ako je ikako moguće, u dobroj namjeri i sporazumno.
2. U slučaju da se spor ne može riješiti sporazumno u roku od šest mjeseci od datuma pismenog izvješća drugoj Ugovornoj stranki, oštećeni ulagatelj može po svojoj prosudbi spor dati na rješavanje:
a) nadležnom sudu Ugovorne stranke;
b) ad hoc arbitraži u skladu s pravilima o arbitraži Komisije za međunarodno trgovinsko pravo Ujedinjenih nacija (The Arbitration Rules of Procedure of the United Nations Commission for International Law – UNCITRAL);
c) arbitražnom sudu u skladu s Arbitražnim pravilima Trgovačke komore u Stockholmu (The Rules of the Arbitration Institute of the Stockholm Chamber of Commerce);
d) arbitražnom sudu Međunarodne trgovačke komore u Parizu (The Paris International Chamber of Commerce);
e) Međunarodnom centru za rješavanje sporova u ulaganju (The International Center for Settlement of Investment Disputes – ICSID) prema Konvenciji o rješevanju sporova o ulaganju između država i državljana drugih država, koja je otvorena za potpisivanje u Washingtonu D.C. 18. ožujka 1965. i dodatnog dogovora o uređivanju postupaka mirenja, arbitraže i utvrđivanja činjenica.
3. Obje Ugovorne stranke uzdržat će se od pregovaranja diplomatskim putem o bilo kojem predmetu koji se odnosi na neki arbitražni ili sudski spor ili postupak, a koji pregovori bi mogli biti pokrenuti prije zaključenja tih postupaka.
Članak 9.
RJEŠAVANJE SPOROVA MEĐU UGOVORNIM STRANKAMA
1. Svi sporovi nastali između Ugovornih stranaka u svezi s interpretacijama i primjenom ovog Sporazuma nastojati će se riješiti, koliko je moguće, diplomatskim putem.
2. Ako se spor ne može riješiti u roku od šest mjeseci od dana kad je jedna Ugovorna stranka pismeno o sporu izvijestila drugu Ugovornu stranku, spor se na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka prenosi na ad hoc arbitražni sud.
3. Arbitražno vijeće se konstituira na slijedeći način: u roku od dva mjeseca od prijema zahtjeva za arbitražu svaka ugovorna stranka imenuje jednog člana vijeća. Ta dva člana potom biraju člana treće države za predsjednika. Predsjednik mora biti imenovan u roku od tri mjeseca nakon dana imenovanja članova vijeća.
4. Ako imenovanja nisu izvršena u roku navedenom u stavku 3. ovog članka, jedna Ugovorna stranka može se obratiti predsjedniku Međunarodnog suda da izvrši imenovanje u roku od tri mjeseca. Ako je predsjednik državljanin jedne od Ugovornih stranaka ili je na neki drugi način spriječen obavljati tu funkciju, za imenovanje je nadležan potpredsjednik suda. Ako je pak potpredsjednik državljanin jedne od Ugovornih stranaka ili mu je isto tako radi nekog razloga onemogućeno obavljanje te funkcije, poziva se slijedećeg po funkciji najvišeg člana Međunarodnog suda, koji nije državljanin nijedne od Ugovornih stranaka, da on izvrši potrebna imenovanja.
5. Arbitražno vijeće odlučuje većinom glasova, njegove su odluke obvezujuće. Svaka Ugovorna stranka snosi troškove svog arbitra i svoga zastupanja u arbitražnom postupku. Troškove predsjednika i sve druge troškove snose obje Ugovorne stranke u jednakim dijelovima.
Arbitražno vijeće samo određuje svoje postupke.
Članak 10.
POVOLJNIJE PRAVO
Ako zakonske odredbe bilo koje od Ugovornih stranaka, ili trenutno postojeće obveze sukladno međunarodnom pravu ili one koje će tek nastati između Ugovornih stranaka, uz ovaj Sporazum sadrže pravila, opća ili posebna, koja ulaganjima ulagatelja jedne Ugovorne stranke daju pravo na tretman povoljniji od onoga predviđenog ovim Sporazumom, takva pravila će, u mjeri u kojoj su povoljnija, imati prednost pred ovim Sporazumom.
Članak 11.
PRIMJENA SPORAZUMA
Ovaj Sporazum primjenjivati će se na ulaganja koja postoje u trenutku njegova stupanja na snagu kao i na ona koja su osnovana ili stečena nakon toga.
Članak 12.
STUPANJE NA SNAGU I TRAJANJE SPORAZUMA
1. Ovaj Sporazum stupa na snagu na dan primitka zadnje pisane obavijesti kojima se Ugovorne stranke diplomatskim putem međusobno obaviještavaju da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvima Ugovornih stranaka za njegovo stupanje na snagu.
2. Ovaj Sporazum ostaje na snazi deset godina od dana stupanja na snagu te se prešutno produžuje za daljnjih deset godina, osim u slučaju kad jedna Ugovorna stranka diplomatskim putem obavijesti drugu Ugovornu stranku o namjeri otkaza Sporazuma i to najmanje godinu dana prije isteka prvog ili bilo kojeg slijedećeg desetogodišnjeg razdoblja.
Obavijest o otkazu Sporazuma stupa na snagu i Sporazum se smatra otkazanim protekom godine dana od dana kada je druga Ugovorna strana diplomatskim putem primila obavijest o otkazu Sporazuma.
3. Na ulaganja učinjena prije nego što je nastupio otkaz Sporazuma primijenjivat će se odredbe ovog Sporazuma za razdoblje od deset godina od dana prestanka ovog Sporazuma.
U potvrdu navedenog, opunomoćenici svojih Vlada potpisali su ovaj Sporazum.
Sastavljen u Zagrebu dana 12. prosinca 1997. godine, u dva izvornika na slovenskom i hrvatskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.
|