TFL Vsebine / Pravna mnenja
VS012099 - temeljna načela - dispozitivnost - meje odločanja - vezanost na zahtevek - materialna resnica - nečista denarna terjatev
Obveznost sodišča po določilu 6. člena ZPP, da v pravdi popolnoma in
po resnici ugotovi sporna dejstva, je potrebno razumeti v povezavi z
določilom 1. odstavka 2. člena istega zakona (načelo dispozicije). To
določilo namreč pove, da je takšna obveznost sodišča omejena le na
tista dejstva, od katerih je odvisna odločitev sodišča o tožbenem
zahtevku, kakršen je pač postavljen v konkretnem sporu.
Zato ni moč šteti, da sodišče v postopku ni ugotavljalo tudi dejstva,
ki bi omogočilo, da bi sodišče lahko upoštevalo spremenjene razmere,
do katerih je prišlo v času relativno dolgotrajnega postopka, od
katerega je odvisna višina škode ter s tem tudi tožbeni zahtevek,
čeprav je tožnik pri tem vztrajal. Tožnikova dolžnost je namreč, da
sam pribavi podatke in temu primerno razpolaga s svojim tožbenim
zahtevkom.
ORIGINAL:
Obim obaveze suda propisane odredbama čl. 6. ZPP da u parnici potpuno
i istinito utvrdi sve odlučne činjenice treba shvatiti u skladu sa
odredbom čl. 2. st. 1. istog zakona (načelo dispozicije), koja
upućuje na to da je takva obaveza ograničena na samo one činjenice od
kojih ovisi odluka o tužbenom zahtjevu kakav je bio istaknut u
konkretnom sporu.
Stoga pa se ne može smatrati propustom suda što, makar i na
insistiranje tužioca, u postupku nije utvrdjivao i one činjenice koje
bi ovome omogućile da, obzirom na izmijenjene prilike do kojih je
došlo u toku relativno dugotrajnog vodjenja parnice, povisi svoj već
istaknuti tužbeni zahtjev za naknadu štete prema vrijednosti u
vrijeme presudjenja, nego se tužilac bio dužan sam informisati o tim
činjenicama i shodno tome po vlastitom nahodjenju disponirati
tužbenim zahtjevom.
Za ogled celotnega dokumenta je potrebna prijava v portal.
Začnite z najboljšim.
VSE NA ENEM MESTU.